Pradomovina bosiljka je Indija. O starosti uzgajanja i uporabe bosiljka rječito govori podatak da su dijelovi te mirisne i ljekovite biljke nađeni u Egiptu, u faraonskim grobnicama u piramidama iz vremena 3500. godine prije Krista!
U starom Rimu, u vrijeme vladavine Gaja Julija Cezara, rimskog vojskovođe i državnika, bosiljak je bio vrlo cijenjena ljekovita, začinska i ukrasna biljka.
U srednjem vijeku, u XII. stoljeću, svećenici su bosiljak donijeli s Istoka u Europu, gdje se ubrzo udomaćio i danas se mnogo uzgaja u vrtovima, širom svijeta, kao ukrasna, začinska i ljekovita biljka. Ima zemalja gdje se ta stara ljekovita biljka uzgaja i plantažno, za industrijsko dobivanje eteričkog ulja.
Talijanska se kuhinja gotovo ne može ni zamisliti bez bosiljka – kao najpoznatijeg začina.
Bosiljak je jednogodišnja biljka, visine 40 do 60 centimetara. Listovi se nalaze na dugim peteljkama, jajolikog su oblika, ravni ili malo nazupčani. Cvjetovi su bijele, ružičaste ili crvene boje. Cijela biljka, a posebno njeni listovi imaju vrlo jak i ugodan miris, posebno prije i u vrijeme cvjetanja. Cvate od lipnja do kolovoza.
Bosiljak ubran u srpnju, u vrijeme cvatnje, ima veću ljekovitost od onog ubranog u jesen.
Ljekovitost bosiljka
Listovi bosiljka koriste se kao sredstvo protiv nadimanja, za jačanje želuca i poticanje teka, kod neuroze, psihičkih nemira i nesanice. Ta čudesna biljka može se s uspjehom uzimati kod katara želuca, upale crijeva, kod pojave trovanja u želucu i crijevima, kod želučanih grčeva, povraćanja, kod nadutosti i začepljenja, odnosno lijenosti crijeva. Bosiljak se pokazao korisnim i kod plućnih bolesti, a posebno kod početnih stanja tuberkuloze pluća. Također se uspješno primjenjuje u liječenju mnogih bolesti mokraćnih organa, kod upale bubrega, katara mokraćnog mjehura ili bolnog mokrenja. Čaj od bosiljka, također, povećava mliječnost kod dojilja. Kod bijelog cvijeta, odnosno prekomjernog izlučivanja iscjetka iz rodnice – uslijedit će brzo ozdravljenje ako se primijeni terapija bosiljkom. Sok iscijeđen iz svježeg lišća bosiljka, nakapan u uho, liječi upalu uha, a svježe lišće, stavljeno u nos, uklanja hunjavicu.
Sjemenke bosiljka, samljevene u prah, koriste se kod bolesti mokraćnih organa, posebno kod upale mokraćnog mjehura. Dovoljno je uzeti na vrhu noža prah samljevenih sjemenki bosiljka i popiti s decilitrom mlake vode, dva do tri puta dnevno.
Izvor: Prirodni lijekovi
Velki izvor tekstova o prirodni lijekovima i zdravlju iz prirode pročitajte OVDJE